“Osnovni cilj planinarenja je uživanje. Planinar se u planini želi odmoriti i osjetiti zadovoljstvo. […] Kretanje i boravak u planinama su osmišljen način provođenja slobodnog vremena radi osobnog užitka.” – ovo je citat iz knjige Alana Čaplara “Planinarski udžbenik”. Planinarenje je zdrava tjelesna aktivnost jer kretanje u planini potiče rad mišića, disanje i cirkulaciju krvi. U planinarstvu nema natjecanja, pa za planinara nije cilj popeti se na neki vrh prvi, a niti je vredniji onaj planinar koji se popeo na viši ili teži vrh.

U planine možete ići sami, ili sa svojim prijateljem ili partnerom. Ali najljepše je planinariti sa “srodnim dušama” – grupom prijatelja i poznanika, još bolje ako su to već iskusni planinari. Tako se osjećamo sigurnijim u planini, a i razmjenjuju se i bolje stječu znanje i iskustvo, te uči nekim, za planinarenje, potrebnim vještinama. U planini se često, gotovo uvijek, krećemo uhodanim i obilježenim (markiranim) stazama, a da možda ne razmišljamo o tome tko ih je uredio i markirao. Ako svratimo u neki planinarski dom na osvježenje ili prenoćište, obično ne razmišljamo kako i na koji način taj dom funkcionira. Uređene staze, planinarski domovi i još mnogo drugoga što susrećemo ili nam treba u planini postoji zahvaljujući organiziranom planinarstvu. Organizirano planinarstvo provodi se prvenstveno kroz planinarske udruge – društva i klubove. Ono je važna komponenta planinarstva općenito jer kroz rad u planinarskoj udruzi stječemo prijatelje, učimo o prirodi i o ljepotama lijepe naše, možemo se školovati za, primjerice, vodiča ili markacistu, a kroz organizirano planinarstvo i planinarski užitak je veći i potpuniji.